Hrvatska politika

KAKO ZDENKO SVETE PREBIRE PO SMETLIŠTU

 

Dva jarana: Zdenko Svete i Stipe Mesić u prijateljskom antifašističkom razgovoru

 Reagirajući na sve češće prozivanje (i dokumentiranje) partizanskih zločina nad Hrvatima, zagrebački je Globus u br. 881 od 26. listopada 2007. na čitavih šest bogato ilustriranih stranica ugostio još jednoga «Titova diplomata i obavještajca». Tonom punim netrpeljivosti i mržnje, okomljuje se tu Zdenko Svete na kardinala Bozanića i njegove istupe, optužuje iznova nadbiskupa Stepinca i poziva Crkvu da, ako misli da je u pravu, objavi biskupske «homilije, poruke i propovijedi u periodu 1941.-1945.» i «dakako, otvori vatikanske arhive», jer bi se time, po njegovu mišljenju, dokazalo da je Katolička crkva zdušno i bezrezervno podupirala ustaški pokret i Nezavisnu Državu Hrvatsku, a oni su – ocjenjuje taj «Titov diplomat i obavještajac» - «od početka, u ideologiji, politici i izvedbi u cjelini bili zločinački».

U pogledu zločina na Bleiburgu, tamo nije bilo nikakvih nedužnih civila, nego su se partizani obračunali s «dvadesetak tisuća najkrvavijih hrvatskih, srpskih, slovenskih itd. nacifašista». Zaključuje Svete kako se i danas ponosi što je bio Titov partizan i jugoslavenski komunist. I pravo je! Treba snage da bi se priznalo kako se ne kaje što je čitav život posvetio državi koja se raspala u krvi, i ideologiji koja je «zaslužna» za nešto više od stotinu milijuna pobijenih. Riječi bivšega jugoslavenskog veleposlanika pri Svetoj Stolici jasnije od ičega pokazuju zašto ta ideologija i taj režim zaslužuju smetlište povijesti...