Hrvatska i MKSJ

HAAŠKI KAJAK JEDNOKLEK

Malo što je u Hrvatskoj posljednjih tjedana tako popularno, kao galama protiv haaškoga sudišta. Doista, Hrvati nemaju razloga biti zadovoljni mjerilima toga suda, načinom njegova postupanja i političkim konotacijama, koje su s njegovim djelovanjem povezane. Doduše, pritom nužno zaboravljamo da je naš politički vrh pristao upravo na ta i takva pravila igre, i daje Hrvatski državni sabor donio propis(e), kojima se taj sud koristi. Zar je baš za sve kriv sud u Haagu? Ili smo i mi mogli i trebali pokazati više odlučnosti u progonu zločinaca, i više dostojanstva i drskosti u obrani suvereniteta?  

Kad će Šljivančanin u Haag?

Sastavni dio toga istog protuhaaškog orkestra jesu i strjelice odapete na našega donedavnog "partnera". Doista, vrijeđa nas odnos američkoga veleposlanika prema suverenoj hrvatskoj državi. Ne jednom smo se o Billa Montgomervja, njegova predšasnika, i uopće o politiku koju oni ovdje predstavljaju, poprilično očešali. Njihovu teoriju ograničenog suvereniteta, iako provođenu rafiniranije nego u brežnjevljevska vremena, ne držimo ništa manje pogubnom. I sad se divimo bezočnosti, kojom tobožnji zagovornici neovisnosti sudstva, pritišću hrvatsku izvršnu i sudsku vlast, da mimo svih rokova i propisa izruče neke osumnjičenike.

A opet, po dobrome starom nojevskom običaju, šutke prelazimo preko izjave veleposlanika Montgomervja u Globusu (br. 456 od 3. rujna 1997.), prema kojemu Hrvatska ne surađuje s Haagom, ali: ' 'više je ratnih epizoda koje zanimaju glavnu tužiteljicu. Primjerice, jedna od tih epizoda jest i Vukovar. Haag je od Hrvatske tražio što više informacija, ali one nikad onamo nisu stigle. U pismu glavne tužiteljice spominje se i to da nema suradnje ni oko toga! Zašto je to tako, meni nije poznato. "

Naša vruća želja da ova zloslutna tvrdnja bude demantirana, ostala je neuslišena. Ili ipak mazohistički uživamo u kajaku jendokleku prema vani, dok se uspravljamo samo za unutarnju uporabu? (T. J.)